i

esg logo

Preslica

 

Etnološka postavka počinje zbirkom predmeta vezanih za domaću radinost knjaževačkog kraja. Značajno mesto u tradicionalnom životu zauzima ženska domaća radinost vezana za izradu tekstilnih predmeta pokućstva i narodne nošnje. Od prerade sirovine do tkanja, sve se obavljalo u okviru domaćinstva. Da bi se konoplja i vuna preradile, upotrebljavana su razna pomagala: trlica, grebena, vreteno, kolenike, razne vrste preslica, motavilo, jelenče i dr., a za tkanje – horizontalni razboj.

 

 


Jastučnica

 

Većina ovih predmeta se nalaze u vitrinama na početku izložbenog prostora. Osnovne tkanine pokućstva bile su prostirke i prekrivači - „pokrovica“, čerga, ponjava, a izrađivane su i ostale tkanine za pokućstvo, razne vrste ćilima, pored ostalih i pirotske vrste. Karakterišu se bogatstvom tehnika, kolorita i raznovrsnih ornamenata – geometrijskih, zoomorfnih i vegetabilnih. U privrednom pogledu, sa antropogeografskog stanovišta, knjaževački kraj se može podeliti na planinski (brdoviti) i ravničarski deo, odnosno na tri celine Timok, Zaglavak i Budžak.

 


1.3.1.3 Makaze za striganje ovaca

 

Visinski razuđen i brdovit teren pružao je povoljne uslove za razvoj stočarstva, posebno ovčarstva. Obronci okolnih planina i brda bili su plodno tle za gajenje loze, voća i ratarskih kultura, dok je plodna dolina Timoka pogodovala žitaricama i baštovanluku. Knjaževački kraj bio je poznat po izvozu ovaca i koza, vune i kože, kačkavalja, oraha, pasulja, vina i uglja. U naseljima na planinama uglavnom se živelo od stočarstva, posebno ovčarstva. Stada su brojala i po sto ovaca. Ovce su čuvane na „bačiji“ - pastirskom stanu, gde su mleko prerađivali u sir ili ga na mandrama prikupljali i prerađivali u kačkavalj.

 


Praporci

Poljoprivreda je sve do najnovijeg vremena bila osnovna privredna delatnost. Glavna žita bila su raž, ovas, a ređe pšenica i ječam. Kukuruz je dosta sejan, a veoma dobro razvijeno je bilo i voćarstvo. U vitrinama su izloženi predmeti koji su se koristili u privredi knjaževačkog kraja, kao što su: praporci, samar, raonik, ralo. Vinogradarstvu je uvek poklanjana odgovarajuća pažnja i bilo je razvijeno u onim selima gde su prirodni uslovi to dozvoljavali. Oko 1880. godine filoksera („sušibuba“) uništila je domaće sorte. Početkom XX veka obnovljeni su vinogradi, a u obradi i preradi grožđa primenjena je nova tehnologija. Osnovana je Zemljoradnička zadruga 1927. godine, a posle godinu dana podignut je Podrum. Predmeti karakteristični za vinogradarstvo su: merni instrument „širomer“, balon za vino, buklija i džiban. Svi ovi predmeti su iz XIX i XX veka.


Znakovni jezik